Redakcija Point Plus LLC · ·
Otkriven u dubokom snu kunića, a receptor mu ni danas nije poznat: kako je DSIP pronađen, šta su pokazale studije i koja pitanja ostaju otvorena.

Neki molekuli budu pronađeni jer ih se ciljano traži. DSIP je pronađen jer su istraživači htjeli saznati da li se san može prenijeti putem krvi.
Bazelska istraživačka grupa, koju su predvodili Marcel Monnier i Guido Schoenenberger, prenijela je krv kunića u vještački izazvanom dubokom snu na budne životinje i kod njih zabilježila više delta-talasa na EEG-u. Iz te krvi su 1977. godine izolirali nonapeptid i nazvali ga DSIP.
Duboki san kod životinja davalaca izazvan je električnom stimulacijom talamusa.
Rezultati su bili neujednačeni: neke studije na životinjama opisale su promjene u arhitekturi sna, dok druge nisu pronašle jasne efekte. Pored toga, DSIP je proučavan i u kontekstu stresne osovine, tjelesne temperature i oslobađanja hormona.
Prije svega tri: nije poznat receptor, nije poznat gen koji direktno kodira DSIP, i nije razjašnjeno kako u relevantnoj količini dospijeva do mozga.
Nepoznat receptor. Specifičan receptor preko kojeg DSIP djeluje nije identificiran.
Nepoznat gen. Raspravlja se o tome da li DSIP nastaje kao fragment nekog većeg proteina.
Prolazak do mozga. Kako peptid ove veličine prelazi krvno-moždanu barijeru nije konačno razjašnjeno.
Upravo te praznine čine DSIP zanimljivim za fundamentalna istraživanja – kao primjer koliko je teško jednoj supstanci pripisati jasnu funkciju.
Kako se san uopšte mjeri u laboratoriji objašnjava osnovni članak Arhitektura sna.
Schoenenberger GA, Monnier M. Characterization of a delta-electroencephalogram (-sleep)-inducing peptide. Proceedings of the National Academy of Sciences, 1977. doi:10.1073/pnas.74.3.1282
Kovalzon VM, Strekalova TV. Delta sleep-inducing peptide (DSIP): a still unresolved riddle. Journal of Neurochemistry, 2006. doi:10.1111/j.1471-4159.2006.03693.x

